Novi glagoljski fragment brevijara iz Samobora

U prilogu je potanko analiziran Drugi samoborski fragment brevijara (FgSmb2) pronađen u franjevačkome Samostanu Uznesenja Blažene Djevice Marije Samoboru 2020. godine. Paleografskom i jezičnom analizom utvrđeno da FgSmb2 pripadao jednomu hrvatskoglagoljskom brevijaru većih dimenzija iz 14. stoljeća koji vjerojatno sa sobom donio nepoznati pop glagoljaš bježeći samoborsku okolicu nakon prodora Osmanlija južnije hrvatske krajeve.Sadržajno dio temporala s čitanjima na Božić osminu Božića, odnosno Slova sv. Augustina biskupa, Leona pape početka Evanđelja po Luki. Jezični čimbenici ovaj datiraju stoljeće su: primjeri vokalizacije jera nisu česti, jat očuvan izvornim mjestima. se mjestu d + j bilježi žd, tj. očuvano starije stanje kao fragmentima 12. 13. stoljeća, kojima đerv piše samo stranim riječima: e(van)ĵ(e)lski C6, anĵ(e)lь C14, C36/D1, jednom iznimkom: voĵinьstvo C25. Na morfološkoj su razini očuvani pravilni crkvenoslavenski oblici svim vrstama riječi oblicima neznatnim utjecajem narodnoga govora, primjerice, prezentu 3. licu jednine: puĉa B8, čini B6 1. množine nêsmo B29, što potvrđeno rubrici, kojoj inače uobičajeni mlađi, hrvatski leksik. Ovaj uspoređen jezično tekstološki 12 hrvatskoglagoljskih brevijara: BrVb1, BrVat5, BrVO, BrPm, BrDrag, BrMa, BrVat19, BrVinod, BrVat10, BrN2, BrRom BrBer2. Po duljini čitanja najbolje slaže BrBer2 dok leksičkim tekstološkim pojedinostima prilično dobro BrVat19. Tekstološki a najviše razilazi BrVat5. Leksička usporedba pokazala tekst leksički najsličniji najstarijemu brevijaru, BrVb1. Najviše razlika među rukopisima odnosi stariju, staroslavensku mlađu, hrvatsku inačicu riječi, tim redovito ima stariji izraz.